Silvio Vujičić - Pejzaži bez Bogorodice i zeca, za ljude koji vole cvijeće, pse i malu djecu... | 20. 6. - 25. 8.

20. June - 25. August 2018

Znate li da Lauba – kuća za ljude i umjetnost uskoro slavi 7 rođendan?

Upravo tako! Sedam godina je proletjelo i u srijedu 20. lipnja 2018. Lauba će rođendan proslaviti otvorenjem velike izložbe Silvija Vujičića, ali i rođendanskim tulumom uz DJ-a Boccu Sofistifunka.

Za Laubinu rođendansku izložbu  umjetnik Silvio Vujičić stvara šest novih radova monumentalnih dimenzija. Ovi radovi su svojevrsna sinteza istraživanja, s jedne strane medija, tehnika i suvremenih umjetničkih praksi, a s druge, vlastitih iskustava,  identiteta i umjetničkih preokupacija.

 

Šest novih radova Silvija Vujičića svojevrsna su sinteza njegovih dosadašnjih istraživanja, s jedne strane medija, tehnika i suvremenih umjetničkih praksi, a s druge, vlastitih iskustava, identiteta i umjetničkih preokupacija. Riječ je o složenim prizorima nastalim kombinacijom materijala i tehnika koje po prvi put prevodi u medij slike, ali ne u klasičnom smislu riječi. Ove „slike“ nude se promatraču kao „lažne“ pozadine (backdrops), zastori, kulise; koje promatrača pozivaju na selfie – privlače ga da postane dio prikazanog i uklopi se u imaginarni pejzaž Silvija Vujičića – Naslovom izložbe Vujičić uspostavlja dijalog s Tizianovim djelom Bogorodica sa zecom u čijem se drugom planu nalazi idilični arkadijski pejzaž. U Vujičićevim pejzažima nema prvog plana, on je „izbrisan“ i prepušteno je mjesto posjetitelju propitujući tako konstrukcije identiteta u virtualnom okruženju te ukazujući na estradizaciju svakodnevnog. Privatnost je izobličena u narcisoidno tijelo za javnost, tijelo za druge, za publiku. Pejzažima u naslovu izložbe autor se poigrava i pojmom idealističkih pejzaža (locus amoenus) koje srećemo u slikarstvu i književnosti još od antičkih vremena. Locus amoenus predstavlja mjesto uživanja, prikaz ljepote prirode kroz sva osjetila. Takav idealistički pejzaž je mjesto na kojem se susreću prirodno i natprirodno, mjesto bijega od stvarnosti i nestvarna kulisa za uljepšavanje iste – kao što je i svijet medija i društvenih mreža legitimno sredstvo za falsificiranje vlastitosti, svijeta i stvarnosti. Ovaj ciklus ujedno je i autorov najintimniji ciklus jer prikazuje životni i stvaralački prostor umjetnika. Osobna nota prisutna je kroz prikaz niza motiva povezanih s ranijim radovima. Smještajući ih kao jedinstvenu cjelinu u galerijski prostor i dajući im ulogu fotografske pozadine propituje se i način na koji se paradigma privida i intime artikulira kroz umjetnička djela, ali i sam izložbeni prostor kao mjesto stvaranja priče o umjetnosti. Galerija kao prostor unutar kojeg se događa dijalog između posjetitelja i umjetničkih djela, postaje teatar u kojem se umjetnički radovi poput kazališnih scenografija podižu i spuštaju po želji posjetitelja. Fikcionalnost je danas postala dijelom svakodnevice. Stvarnost se živi putem svijeta slika koje ju dokumentiraju i stavljaju u kontekst individualne povijesti. Na taj način mijenja se i naše poimanje vlastitog identiteta, naša osobnost prema svijetu postaju oni pomno odabrani kadrovi koje puštamo u virtualno-stvarni svijet selfija. Stvarnost je postala kulisa za naše autoportrete – idealistički pejzaž, pozadina sastavljena od intimnog okruženja i stvaralačkog prostora Silvija Vujičića.

___

Silvio Vujičić rođen je u Zagrebu 1978. godine gdje je i diplomirao na Akademiji likovnih umjetnosti u klasi profesora Miroslava Šuteja te dizajn tekstila i odjeće na Tekstilno-tehnološkom fakultetu u Zagrebu. Djeluje kao likovni umjetnik i modni dizajner. Radove je izlagao na brojnim grupnim i samostalnim izložbama (Frac des Pays de la Loire; Translife, International Triennial of New Media Art, Peking; Device_art 3.010, Miraikan – National Museum of Emerging Science and Innovation, Tokio; Inner Colors, Platform3, München; T-HT Muzej suvremene umjetnosti, Zagreb; Touch Me Festival, Zagreb; Device_art 2004, Zagreb; Linienstrasse113, Berlin; Aspects of Collecting, Essl Museum, Klosterneuburg; Big Torino 2000, Biennial of Emerging Artists, Torino).

 

 

Silvio Vujičić — Pejzaži bez Bogordice i zeca, za ljude koji vole cvijeće, pse i malu djecu…

Lauba, 20. 6. — 25. 8. 2018.

Kustosica: Jelena Pavlinušić

Postav: Silvio Vujičić, Jelena Pavlinušić

Tehnički postav:Jure Strunje, Luka Baburak

Produkcija: Lauba – kuća za ljude i umjetnost

Zagreb, lipanj 2018.