Mario Javoran — Tvoje tijelo - moja kuća | Lauba, 22. 9. - 29. 9. 2018.

22. September - 29. September 2018

U subotu 22. 9. s početkom u 20 sati u Laubi – kući za ljude i umjetnost održat će se otvorenje izložbe crteža Maria Javorana – “Tvoje tijelo moja kuća”

“Crtežom dajem nadu čistoj neiskvarenoj ljubavi. Ako u realnosti ona zbilja ne postoji, onda svoje mjesto ne smije izgubiti u umjetnosti.”
— Mario Javoran

“Treba držati do svojega tijela jer da tijelo nije toliko značajno, nikada duša u njemu ne bi tražila svoju kuću. Umom se može izbrisati vrijeme i prostor, ali mi samo svojom kožom možemo osjećati sudisajnost sa samim pupkom bitka od kojega nas ni život ni smrt odvojiti ne mogu jer to je onaj Leonardov pupak što čini isto središte i kružnici, i kvadratu. „Tvoje tijelo – moja kuda“, rekao bi Arsen Dedić, ali to bi isto mogla redi i duša jer duša ne može živjeti bez tijela, ni tijelo bez duše. Bez Baudelairea ne bi bilo Tina, bez Tina Arsena, a bez Arsena ne bi bilo ni ove diplomske izložbe Maria Javorana. Mi nismo vlasnici svojih života, mi smo samo provodnici kroz koje struji život. Hoćemo li od svojih tijela stvoriti glazbala ili oružje, ovisi o nama samima. Ali sam život, ma koliko ga mi pokušavali uništiti, ne ovisi o nama. Mario je toga itekako svjestan. Jer svakoga trenutka netko od nas može ostati bez pamćenja, može biti nepokretan – sveden samo na disanje i prazan pogled. Ali dodir neke drage ruke može nam vratiti takva osjećanja, da se putem tih osjećanja ponovno možemo svega sjetiti. Znajući za takvu nepredvidivost, Mario ono što je nevidljivo očima, potezom svoje ruke čini vidljivim. Svaki je njegov crtež uskrsnuće, i duše, i tijela. Evo, čujem kako mi jedna starica iz staračkog doma Svetoga Frane u Zadru, uskrsla Marijevom rukom, govori: Jako sam stara. Jako. Jako. Toliko stara da sam zaboravila kako se živi. Recite mi što je to život? Jako bih ga voljela vidjeti.
Vidite li onu sliku Ljubav u doba težaka? Vidite li onaj prst na desnoj ruci? Na ženskoj desnoj ruci koja vukući ribarsku mrežu dodiruje žilavu mušku ruku? Taj dodir, pun topline i nježnosti, dodir je samog života. Mario Javoran, zaista, svojim crtežima vraća nadu, nadu koja je toliko potrebna i današnjem svijetu, i današnjoj umjetnosti.”

— Iz predgovora Enesa Kiševića

Mario Javoran (Zadar, 1994.), završio je Gimnaziju Vladimir Nazor u Zadru. Trenutno je na diplomskoj godini na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu u klasi prof. Josipa Baće.