Dućan metafora: prostor stvaranja, druženja i razmjene

27. siječnja u Kući Lauba otvara se Dućan metafora radionice Petikat.

Autori projekta su Stanislav Habjan i Danijel Žeželj.

Dućan metafora instalacija je od bijelog drveta i kovanog željeza, s pripadnim prostorom kojega meko omeđuju svjetlo i sjene, škrinje i užad, glazba i glasovi. 

Ambijent  je ispunjen autorskim proizvodima ostvarenim u malim nakladama, ponekad u nekoliko primjeraka ili tek jednom. Radovi-pisma, radovi-darovi, radovi-posvete postaju upotrebni predmeti, intimni fetiši, dizajnerski proizvodi. Ono što plijeni na prvi pogled i sa drugih obala jedinstvena je likovnost Danijela Žeželja; uz grafičke mape, stripove i kartoline, na palubi je stupac novog albuma Industrijski.  

Tijekom trideset dana svakodnevno prisutan u 'gostujućem domaćinstvu', Stanislav Habjan oblikuje i preoblikuje, sluša i odgovara, čita i bilježi; dnevnik boravka ujedno je i tekst kataloga u stvaranju, čije će predstavljanje obilježiti završetak projekta.

Dućan metafora i sam je metafora: zbiljska prispodoba fiktivnog dućana iz upravo otisnute slikovnice. U Kući Lauba - baš kao i u slikovnici - tijekom veljače javnosti se predstavlja eksperimentalni dućan koji želi saznati odgovor na osnovno egzistencijalno pitanje: Kako živjeti od stilskih figura? Jamči li i najkvalitetnija ponuda metafora izvjesnost krušne mrvice? Ili će se prodati samo Kaciga od Manche?

Radi se o slikovnici uživo, priči koja se događa upravo tu i sada, omogućavajući čitatelju utjecaj na tijek svoje fabule. Pa, dragi prijatelji, izvolite!

_ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ 

VANJA ŽANKO (5. siječnja, mailom): Jučer sam saznala da Dućan metafora postavljate u HDD-u najesen? Mogli bismo u najavi staviti crticu o važnosti različitih transformacija i pokušaja s drugačijim partnerima. Pa onda lijepo ostavimo koju rečenicu o pulskom Sajmu knjiga, najavimo Laubu i stvorimo znatiželju i za HDD... Što misliš?

STANISLAV HABJAN (5.i 7. siječnja, mailom): Može, naravno, to i jest tako. Dućan metafora je format u kojem mogu zadržati intimnu slobodu, raditi svoje, osjećati se i ponašati kao kod kuće, bez obzira koliko je kontekst javna situacija. Ono što Danijelu kod slikanja uživo znači glazba Jessice Lurie - dakle mogućnost da se bude svoj i u neprirodnoj situaciji - meni čini neposredna okruženost njegovim crtežima, našim proizvodima i radnim priborom. Utoliko je naš Dućan ne samo palubom sličan obiteljskom brodu s kojim se uplovi u neku luku i ostane na vezu određeno vrijeme. S tim da ovaj brod voli ranije nešto znati o ljudima koji žive u luci ili drže tu marinu, i pripremiti nešto upravo za njih. To je prirodno kao kad se prvi put dolazi nekome u kuću. A to onda bude i prvi korak u ono što je smisao, da se nešto jedinstveno dogodi u toj razmjeni i suživotu dok traje. S iskustvom zbilja različitih plovidbi nakon trideset godina znam da mi sjećanja najviše čine i određuju ljudi, da se samo po njima nešto čuva i voli ili briše i zaboravlja. Od projekata i zamisli malo što drugo ostane. Oblikovanje Dućana metafora kao instalacije rezultat je upravo te spoznaje, potrebe da se nešto uzvrati i odluke da se živi dalje. 

Dućan metafora na pulskom Festivalu knjiga i autora bio je izlog stilskih figura u kojega se moglo ući kao u knjigu, moglo ga se čitati kao knjigu i zavoljeti ili ne, baš kao knjigu. Ako se svidio, iz njega se, za razliku od knjige, moglo ponijeti i nešto opipljivo, dokaz postojanja fikcije. Bio je naslovljen imenom Za svaki slučaj, što je vrlo lijepo i hvala na tome Magdaleni Vodopiji. To je inače replika Majakovskog iz dijaloga s mladim Olešom koji mu pokušava prodati sirov pjesnički materijal. Naslov je vrijedan čuvanja jer, bez obzira što ponudu Dućana čine stvari koje su napravljene iz čiste radosti i što u svakoj ima nekog humora, to je vrlo ozbiljna stvar ogromne energije, koja predstavlja sukus cijelog jednog autorstva i ujedno početak sasvim drugačijeg oblika ponašanja u vezi s tim. U tom smislu naslov Za svaki slučaj upućuje da je ponuda darova sveobuhvatna i da pokriva svaku, pa i najapsurdniju priliku. 

Postavljanje Dućana metafora u Laubi doslovno je smještanje naše radionice u kontekst suvremene hrvatske umjetnosti, čemu također, nakon dekada brižne dekontekstualizacije - što nije lako ni napisati a kamoli izgovoriti - ne nedostaje humora i apsurda. Utoliko me mjesec dana života u Laubi veseli i sva je prilika da se dogodi nešto sasvim novo i da se to novo odmah uhvati i imenuje, postajući opet radni materijal. Paluba je dakle usidrena točno negdje između literature i likovnosti, osobnog i javnog, instalacije i performansa, ateljea i izložbe, koristeći stalno cjelokupni osvijetljeni prostor. Čini mi se najpoštenijim potpuno otvoriti stvar i neposredno reagirati na svaki ljudski poticaj. Uopće ne znam otkud mi hrabrosti za toliku izloženost, ali vjerujem da se ništa ne događa slučajno; luku srećom poznajem i volim, što odgovornost ne čini manjom. A uzdam se i u nevidljivu bruklinsku golubicu čiju lakoću osjećam na kapi. 

Galerija HDD bit će izazov za sebe. Na prijedlog za izložbu potaknula me kćer Klasja koja studira dizajn, a kako sam upravo tih dana bio u stalnoj razmjeni poruka s Magdalenom i Danijelom oko oblikovanja vizualnog identiteta za pulski Sa(n)jam knjige - pri čemu su digresije kojima smo skloni potpuno preuzele i vodile stvar -  učinilo mi se zanimljivim predstaviti jedan cjeloviti dizajnerski posao studija Petikat upravo kao rezultat iznimno poticajne suradnje s naručiteljem. U međuvremenu se sve zamišljeno, pa i više od toga, ostvarilo na takav način da mi se čini zbilja važnim izložiti taj radni proces skupa s rezultatima, osobito zbog mladih dizajnera i njihove situacije. Da znaju da je to moguće, da je profesija lijepa i da vrijedi truda.

_ _ _ 

Stanislav Habjan (Zagreb, 1957). Multimedijsko djelovanje na spoju literature, likovnosti i grafičkog oblikovanja od 1983. Autor knjiga kratkih priča Nemoguća varijanta (1984) iInterkonfidental (Greiner&Kropilak,1999). Prozom zastupljen u više antologija hrvatske kratke priče i novele, tekstovi su mu prevođeni na engleski, talijanski i poljski, a naslovom njegove priče Poštari lakog sna imenovana je panorama proze Quorumova naraštaja (ur. K. Bagić, 1996).

Osnivač je i član Greiner & Kropilak Mailart Officea (1983-2003), Slipe konfidence (1993-2003) i Petikata, 2001. Izlagao i nastupao u Hrvatskoj, Francuskoj, Sloveniji, Italiji, Danskoj, Švicarskoj, Njemačkoj, Indiji... G. 1993. konstruirao Human Weight Printer, unikatni tip grafičke preše za dvije osobe kojom je ostvaren niz performansa, otisaka grafika uživo.

Kao dizajner autor je brojnih vizualnih identiteta za domaće i međunarodne umjetničke projekte, filmske i glazbene festivale, izložbe i predstave. Oblikovao za nastupe hrvatskih umjetnika na venecijanskom bijenalu (1997, 2003 i 2005), plakati su mu uvršteni u Graphis poster books (1994, 1995, 2004); bio je art direktor novina za kulturu Homo volans (1995/7) i glazbenog magazina Nomad (br.1-18,1998/9). U sklopu autorskih suradnji imenovao ribarsku udrugu Tri sunca, antikvarijat Moderna vremena, časopis Up&Underground art dossier, biciklistički klub Pedalinac, projekt Drvnog klastera Oakie, live-album CinkušaUživancija!... Za grafički dizajn nagrada na 34. Zagrebačkom salonu (Slipa konfidenca), 1999.

U suradnji s Danijelom Žeželjom ostvario je niz grafičkih mapa i slikovnica (Petikat Exp, 2005; Becycled Quotes, 2006; Be Fair to Dog!, 2007., Lun, 2009, Život mimo, 2010, 12P, 2011, Dućan metafora, 2011.) kao i multimedijskih projekata i performansa izvedenih u Hrvatskoj i Italiji (Homo volans,1996; Osmijeh Majakovskog, 2001; Stazione Topolo, 2003;Reflex, 2006; My Home is Your Home, 2009; Simetrija kvadrata, 2011). Za zajednički autorski projekt Becycled! nagrada na 40. Zagrebačkom salonu, 2006.

Živi i radi u Zagrebu u statusu samostalnog umjetnika.

-----------------------------------

Danijel Žeželj (Zagreb, 1966) autor je stripova i animiranih filmova, slikar, grafičar, ilustrator, scenarist. Likovnu akademiju završio je u Zagrebu, živio je u Engleskoj i Italiji, danas u Brooklynu. Radove je objavljivao u Hrvatskoj, Sloveniji, Engleskoj, Švicarskoj, Francuskoj, Italiji, Španjolskoj, Švedskoj, Njemačkoj, Argentini i SAD. Radio s izdavačimaMarvel, DC Comics/Vertigo, Grifo Edizioni, Hazard, Dargaud, objavljivao u The New York Times Book Review, Harper’s Magazine, San Francisco Guardian, itd. 

Objavio je dvadeset autorskih strip albuma.

Od 1997. u suradnji s Jessicom Lurie ostvaruje performanse koji sjedinjuju glazbu i slikanje uživo, a izvođeni su u mnogim  gradovima Europe i Amerike, u kazalištima, klubovima, galerijama, crkvama i skvotovima.

Prvi je svjetski autor stripa čiji je rad predstavljen samostalnom izložbom u Isabella Stewart Gardner Muzeju u Bostonu, 2005. 

Godine 2010. nominiran je za nagradu Will Eisner za rad na albumu Luna Park (DC Vertigo). 

Tijekom 2010/11 njegov kratki animirani film A Different Bunny bio je prikazan na nekoliko festivala u Americi i Europi, a u studenom 2011. na Next Wave Festivalu predstavljen je multimedijski projekt Brooklyn Babylon, jednosatna predstava koja uključuje animirani film, glazbu i slikanje uživo, a u kojoj je po vlastitoj priči naslikao i montirao oko 25 minuta animacije; glazbu je napisao Darcy James Argue, a izvodio bigband Secret Society.

Jedan je od osnivača umjetničke radionice Petikat u čijem je izdanju upravo objavljen njegov novi strip album “Industrijski”.

-----------------------------------

PETIKAT je prostor igre, oblikovanja i kreativne razmjene. Kao umjetnička radionica uknjižen je na Ministarstvu kulture RH 2001. Dosad ostvareno uključuje izložbe i akcije, performanse i grafite, knjige i grafičke mape, filmove i dizajnerske proizvode, korisne i nekorisne igračke i izume. 
Kao nakladnik, Petikat je ostvario više od dvadeset autorskih izdanja. Kao studio za dizajn, Petikat oblikuje identitete kulturnih i umjetničkih događanja, obiteljskih i prijateljskih pothvata, plakate i znakove, knjige i kataloge, pisma i koverte, osobne bilježnice i osobite darove. 

Kao pekar iz filma Fibonaccijev kruh, Petikat slijedi spiralnu krivulju jednaku obliku kruščića koje mijesi, peče i dostavlja.