Igor Kuduz - Photo-spam / Created Accidentally. Distributed Intentionally.

Lauba je 01.12. otvorila prvu samostalnu izložbu umjetnika Brune Pogačnika, site-specific instalaciju The Magic is gone (But the Filth is still there). Kao i uvijek, Lauba uz izložbu organizira prateći program u kojemu sudjeluje sam umjetnik, kustosica, te jedan suradnik odabran prema želji umjetnika. Bruno Pogačnik odabrao je Igora Kuduza, svog višegodišnjeg prijatelja i kolegu, koji će prezentirati projekt Foto-žurnal.

Prezentacija Igora Kuduza, Photo-spam / Created Accidentally. Distributed Intentionally., održat će se u utorak 20.12. u 21 sat.

Jednom prilikom, moj dobar prijatelj Joško Baće, mailom mi je poslao fotografiju svog izdašnog ribljeg ulova ne bi li me učinio zavidnim na njegovom dobrom provodu. Kako naša međusobna zadirkivanja obično uspijevaju tako je uspjelo i ovo. Na to sam trenutno odgovorio slanjem serije fotografija sa netom završenog putovanja na Tenerife. Vjerujem da su fotografije podmorja i visokogorskog planinarenja imale isti učinak kao i njegov riblji ulov. Naravno, foto prepiska sa novim serijama fotografija se nastavila i u jednom trenutku sam pridodao još nekoliko adresa svojih prijatelja za koje sam mislio da bi ih te fotografije mogle zanimati ili barem razveseliti. Iz maila u mail broj adresa se povećavao uključujući i adrese znanaca i kolega, ubrzo se rodila ideja o zajedničkom naslovu tim mailovima i posve nehotično Foto-žurnali su zaživjeli.

Kako je nastanak bio slučajan nije bilo potrebe za složenim konceptom. Mailovi su slani na nasumce odabrane adrese iz vlastitog mail adresara, uredno numerirani, datirani, opremljeni podnaslovom i slani u nepravilnim vremenskim razmacima. Neke su serije fotografija imale dnevnički karakter dok su ostale bile složene po nekom konceptualnom ili sadržajnom uzorku. Nijedan primalac nije dobio sva mail izdanja žurnala. Situacija “anonimnog” pošiljaoca-spamera i bezrazložnih mailova lišavalo me potrebe za feedbackom. Zadovoljstvo je proizlazilo iz udobne pozicije “slanja iz naslonjača” i nakon što bih poslao mail moje zanimanje za sudbinu poslanog bi tu i završavalo. Bilo mi je uzbudljivo “pričati priču” bez neposrednog kontakta ne obazirući se želi li je netko čuti ili ne. Tako je to trajalo više od dvije godine počevši sredinom 2008. Otvarajući profil na facebook portalu odlučio sam veći dio arhive Foto žurnala objaviti i time ih učiniti stalno dostupnim. Isto tako, nastavio sam objavljivati daljnje žurnale “izlažući” ih još široj publici koja je meni većinom posve nepoznata što bitno mijenja karakter cijele akcije, s obzirom da sam do tada gotovo sve primaoce svojih žurnala poznavao.

Fotografije u Foto-žurnalima nemaju imperativa ni zahtjeva. Ne moraju biti dobre, ni tehnički ni artistički. Ne moraju imati određeni definirani vizualni jezik. Mogu zaista biti bilo kakve. Ionako će vjerojatno biti obilježene činjenicom da sam ih ja fotografirao i rukovođen nekim konceptom odabrao u serije. Ništa im drugo nije potrebno. Naprosto, sve fotografije, snimljene bilo kada i bilo gdje postaju mogući izvor nove mail poruke. Taj ultrademokratičan karakter je možda i najveći pomak u odnosu na promišljanje o fotografijama koje čine “ozbiljne” radove “visoke umjetnosti” izlagane u galerijama. Oslobađajuć je, neopterećen i jednostavno uzbudljiv... Proces mi je kudikamo važniji od samih fotografija. Konačno je ovdje fotografija samo i isključivo medij, primaran je čin slanja neželjene pošte, repetativno anonimno obraćanje.

Volio bih da su žurnal-fotografije čim anonimnije. Poput mnogih fotografija koje godinama dobivam od pravih mailspamera sa “egzotičnih” servera. Oduvijek sam volio dobivati takvu poštu te možda i tu dijelom leži motivacija da i sam pokrenem sličnu akciju. Samo puno bezrazložniju. Kako cijela akcija nema neki artikulirani razlog tako ni serije fotografija ne slijede neki artikulirani kôd i slijedom toga, posve je nevažno koliki će broj ljudi to vidjeti i u kakvom sam odnosu sa njima i postoji li odnos uopće. Primalac/gledalac ne zna kada su te fotografije snimljene, kojim povodom i uopće dobar dio biografije koju svaka fotografija ima biva anulirana virtualnim pojavljivanjem u inboxu ili na portalu. Jedina navigacija je adresa pošiljatelja i eventualno naslov koji nužno i ne treba puno pomoći u iščitavanju. Kako to sa spamerima obićno i biva, njihova pošta dolazi i ne dolazi, sasvim nepredvidljivo. Tako se upravo Foto-žurnali vraćaju svom domicilnom mediju, e-mailu. Doduše, facebook portal će ostati kao storage server stalne izložbe ali mail-akcija se nastavlja...

i.k.

Kustosica: Vanja Žanko
Asistentica kustosica: Mihaela Ćuk
Autor teksta: Igor Kuduz
Produkcija: Lauba
PR: Vanja Žanko
Prijevod: Zana Šaškin
Lektura: Susan Jakopec (eng), Jelena Graovac (hr)
Tehnički tim: Jure Strunje