Jahaonica austrougarske vojske svoj stoti rođendan dočekuje transformirana u kuću suvremene umjetnosti.
-
Prostor u kojem suvremena umjetnost susreće stogodišnji spomenik kulture
Emil Eisner i Adolf Ehrlich, vodeće zagrebačko građevinsko poduzeće, 1910. godine projektiralo je Konjaničku vojarnu austrougarske vojske. Prostirala se na više od dvadeset tisuća kvadrata: tu su se nalazile zgrade za momčad brigadirske časničke škole, kovačnica, staje za držanje konja... i jahaonica.
Emil Eisner i Adolf Ehrlich, vodeće zagrebačko građevinsko poduzeće, 1910. godine projektiralo je Konjaničku vojarnu austrougarske vojske. Prostirala se na više od dvadeset tisuća kvadrata: tu su se nalazile zgrade za momčad brigadirske časničke škole, kovačnica, staje za držanje konja... i jahaonica.
Donedavna je u ovom kompleksu djelovao glasoviti Tekstilni kombinat Zagreb, jedina tvornica specijalizirana za proizvodnju vrhunskog damasta. Davne 1923. godine utemeljena je pod nazivom Tvornica za pamučnu industriju d.d., kao podružnica bečke tvrtke Hermann Pollack i sinovi. Tada su zgrade vojarne pretvorene u tvornički pogon, a jahaonica je pretvorena u tkaonicu. Ujedinjenjem triju tvornica 1964. godine nastaje TKZ, koji ovdje djeluje sve do 2008. godine, a zatim seli u novi kompleks u Trgovišću, u Hrvatskom Zagorju. Stoga ovo mjesto prvenstveno pamtimo po omiljenoj trgovini stolnjaka i posteljine TKZ.
Jahaonica je danas jedina sačuvana građevina koja je pripadala kompleksu. Svojim se sjevernim pročeljem prostire na Ulicu Baruna Filipovića i prvi je primjer obnovljene arhitekture vojničke baštine u ovom dijelu grada. Riječ je o zaštićenom spomeniku kulture, stoga smo ga za suvremeni izložbeni prostor adaptirali na način da smo sačuvali vrijedne povijesne karakteristike. Istovremeno, prostor je prilagođen specifičnim potrebama radova suvremene umjetnosti.
Sve je započelo u siječnju 2007. kada smo organizirali pozivni arhitektonski natječaj za Kuću za ljude i umjetnost. Na natječaj su se odazvali: Alenka Gačić-Pojatina, Branka Petković i Ana Krstulović; Ana Martina Bakić i Ivana Knez; Vesna Milutin, Nikola Polak, Jadranka Polak i Dario Sisak; Zvonimir Prlić, Karmen Prlić i Martina Jukić-Stanić sa Brunom Lovrenčićem i Markom Stanićem; Petar Mišković; te Studio UP. Poziv je bio upućen i Studiju 3LHD i Studiju Letilović & Vlahović, no u to vrijeme nisu bili u mogućnosti sudjelovati na natječaju.
U ožujku je odabran projekt koji potpisuje arhitektonski trio, na čelu sa Alenkom Gačić-Pojatinom, u suradnji sa Brankom Petković i Anom Krstulović.
Pobjednički projekt ponudio je najbolje rješenje za zahtjeve organizatora i investitora natječaja: skladan suživot poslovnog prostora tvrtke Filip Trade i izložbenog prostora namijenjenog za umjetničke djelatnosti udruge Lauba. Projektni program investitora predvidio je zahvate preporučene konzervatorskim propozicijama, uklanjanje postojeće međukatne konstrukcije i interpoliranje kubusa za uredske prostorije. Pri tome se kontrastiraju prostorne namjene – kompaktnost čistog kubusa namijenjenog za urede i fleksibilnost slobodnog prostora namijenjenog za promjenljivi sadržaj (izložbe, performanse, koncerte, plesne predstave).
Prostorni koncept i značajke idejnog projekta autorice su sažele u pet osnovnih točaka:
- PROSTORNOST - (NEGATIV) / osjećaj prostora u cjelini / umetnuti lebdeći linijski volumen ne dodiruje postojeću strukturu starog objekta / dobre proporcije volumena omogućavaju da prostor teče skroz okolo njega; pored, ispod i iznad / koncentracija nepromjenljivog sadržaja unutar implementiranog volumena; jasne komunikacije, nizanje ureda, linijska organizacija
- MATERIJALNOST - (POZITIV) / sačuvani materijali iz prošlosti; krovni rešetkasti nosač, otvori na fasadi, opeka na zidovima
- FLEKSIBILNOST korištenja slobodnog prostora za izložbe, performanse, plesne predstave i sl. / pomoću posmičnih elemenata
- INTERAKCIJA zaposlenika, posjetitelja i umjetnina
- PROSTOR KAO INSPIRACIJA i pokretač na daljnje intervencije / potencijalna energija za buduća korištenja
1. Prostorni koncept kuće osmišljen je tako da se očuva i zadrži doživljaj originalnog prostora u cijelini. Ta prostornost je postignuta discipliniranom i jednostavnom formom linijskog volumena, suptilno ukomponiranom unutar zadanog postojećeg volumena ogoljele i krajnje jednostavne zgrade bivše jahaonice. (Prostor unutar prostora.) Na taj način se oslobađa veliki slobodan prostor koji se proteže svuda oko njega; pored, ispod i iznad te aktivira dijalog punog i praznog, pozitivnog i negativnog. Volumen koji lebdi iznad tla prima koncentrirane sadržaje ureda u linijskoj organizaciji. Proporcije umetnutog volumena odgovor su na tu zamisao i opravdavaju svoju svrhu na više načina. Suptilno promišljena konstrukcija galerije naglašava ritam stupova u kompoziciju prostorne cijeline. Ispod galerije je intimnije mjesto za izložbu. Iznad je mjesto za preklopne sadržaje kao biblioteka, kompjuteri i slično, dok se uzduž cijelog sjevernog zida s naglašenim ritmom otvora podržava igra nestalnog postava umjetnina u bezbroj kombinacija. Prostor koji biva oslobođen postaje fleksibilan i kao takav izložbeni, te ne ograničava, već daje maksimalnu slobodu organizatoru i kustosu pri postavu izložbi.
2. Važno je naglasiti da se pomnim i suptilnim odabirom materijalnosti naglašavaju sve prednosti nasljeđa iz prošlosti poput krovne rešetke, otvora na fasadi i opeke na zidovima. Tako se ocrtava prostor sam za sebe kakav je nekad bio; kompaktan, snažan i originalan.
3. Bit kuće je njena promjenljivost i fleksibilnost. Otvaraju se velike mogućnosti otvorene za razne prolazne događaje kao što su performansi, plesne predstave, koncerti, druge instalacije i slično. Ples koji koristi cijeli volumen bila je ideja vodilja toga kako objasniti pojam prostornosti koji se nudi.
Koncepcija je bila kako od volumena unutar prostora ocrtati ono prazno, nematerijalno, postići doživljaj slobodnog nesputanog prostora koji unosi u sebe djela umjetnika. Djelo postaje važno, prioritetno, a arhitektura postaje sekundarna i nezamjetljiva, daje samo formu i uvjete za izražavanje tog sadržaja.
4. Izložbeni prostor više ne služi samo izlaganju umjetnina nego i načinu doživljavanja istih, jer u svakom drugom kontekstu ona odašilju drugu poruku i pričaju neku drugu priču umjetnika, autora u vremenu i prostoru.
5. Vjerujemo da će i sam prostor biti inspiracija za mnoge umjetnike. Ovo sve je bilo prioritet u našim idejama tražeći mogućnosti za stvaranje materijalnih volumena kako bi se postigao nematerijalni doživljaj. Prostor je oslobođen kao potencijalna energija koja čeka da se koristi, tu je za nas, za ljude i umjetnost.
Na kraju možemo zaključiti da su u realizaciji prostorni koncept i značajke idejnog rješenja zadržane u potpunosti. Kako bi rekao Rem Koolhas - okvir za događaj . Ovdje je došlo do uspješne realizacije. I to je tek početak za nove događaje i doživljaje novih kvaliteta koje su nepregledne, beskonačne i koje još nismo upoznali... Ili kako Marx kaže – određena kvantiteta proizvoda dovodi do nove kvalitete proizvoda, tako da – određena kvantiteta prostornosti daje novu kvalitetu prostornosti.
Tijekom gradnje Alenka Gačić-Pojatina zapošljava se u drugom studiju, te je glavni je projekt preuzela Branka Petković. Oblikovanje interijera je zatim preuzela Morana Vlahović, s kojom smo odlično surađivali na postavu izložbe Lovre Artukovića „Najbolje slike“ u Galeriji Klovićevi dvori 2008. godine.
-
Kada prostor postaje platforma za izlaganje vrhunskih djela suvremene umjetnosti
Ova je jahaonica tako postala prvi primjer uspješne rekonstrukcije kulturne baštine u zapadnom dijelu grada. U uskoj suradnji sa Silvijem Novakom i Vesnom Paladino iz Gradskog zavoda za zaštitu spomenika kulture i prirode, adaptirana je u suvremeni prostor u kojemu su očuvane vrijedne povijesne karakteristike. Projekt je ostvaren skromno i minimalnim sredstvima, kako bi se kuća samo očistila i privela svrsi. Vođena krilaticom „back to basic“ arhitektica je sačuvala vrijedne povijesne slojeve kuće.
Ova je jahaonica tako postala prvi primjer uspješne rekonstrukcije kulturne baštine u zapadnom dijelu grada. U uskoj suradnji sa Silvijem Novakom, Vesnom Paladino i Lidijom Zuber Hrelec iz Gradskog zavoda za zaštitu spomenika kulture i prirode, adaptirana je u suvremeni prostor u kojemu su očuvane vrijedne povijesne karakteristike.
Projekt je ostvaren skromno i minimalnim sredstvima, kako bi se kuća samo očistila i privela svrsi. Vođena krilaticom „back to basic“ arhitektica je sačuvala vrijedne povijesne slojeve kuće. Primjerice, zidovi u interijeru očišćeni do opeke i zaštićeni bezbojnim premazom, pri čemu se „iščitava“ svaka faza života kuće. Tako je ostao vidljiv položaj nekadašnje etaže tkaonice, naduti istočni zid koji se gotovo urušio nakon uklanjanja naslonjenog objekta, zakrpe nekadašnjih industrijskih ventilacija i tako dalje. U interijeru je zaštićena krovna konstrukcija, koja je restaurirana i premazana samo temeljnom bojom. Takvih je detalja mnogo, te su dosljedno provedeni u cijelom prostoru i odaju dojam „zamrznutog gradilišta“.
Interpolirani kubus, s druge je strane, suvremeni dodatak koji se uzdiže u high-tech stilu, presvučen crnim staklima. Uredski prostori izuzetno su ugodni: na južnoj strani svaki ured krasi prozor u cijeloj visini prostora, vidljiva je opeka, i možda najljepši detalj je da izlaze na šetnicu s prekrasnim pogledom na izložbeni prostor.
Morana Vlahović dodala je kući završni dodir: ona ju je pretvorila u crni monolit obojivši sva pročelja u crnu boju. U dogovoru sa konzervatorima, ovo je bio jedini ustupak koji smo na kući tražili, kako bismo njezin izgled povezali sa suvremenim sadržajem koji smještamo u ovu stogodišnju staricu.
Zanimljivo je da je kuća danas, stotinu godina nakon nastanka, po prvi puta izvedena u skladu s izvornim nacrtima. Naime, u vrijeme gradnje kuće arhitektonska plastika nije realizirana sukladno planovima. Svoje pravo lice ona otkriva tek danas.
Na kraju, nakon što je sedamdeset godina na nju bila naslonjena druga kuća, ona je danas ponovo postala samostojeća, rušenjem tog naknadno interpoliranog objekta na njezinoj istočnoj strani na Ulici Baruna Filipovića.
-
Ona koja se svlači i oblači
Izložbeni je prostor u funkcionalnom i estetskom smislu zamišljen kao platforma za izlaganje umjetnosti koja nastaje danas, bilo da je riječ o tzv. tradicionalnim medijima ili multimedijalnim instalacijama. Morana Vlahović osmislila je inovativni način izlaganja radova suvremene umjetnosti, s obzirom da u kući nema prostora za skladištenje. Kako se radi zaštite spomenika nije smio izdubiti pod, naš depo sada funkcionira unutar i zajedno sa izložbenim prostorom.
Izložbeni je prostor u funkcionalnom i estetskom smislu zamišljen kao platforma za izlaganje umjetnosti koja nastaje danas, bilo da je riječ o tzv. tradicionalnim medijima ili multimedijalnim instalacijama. Morana Vlahović osmislila je inovativni način izlaganja radova suvremene umjetnosti, s obzirom da u kući nema prostora za skladištenje. Kako se radi zaštite spomenika nije smio izdubiti pod, naš depo sada funkcionira unutar i zajedno sa izložbenim prostorom.
Naime, arhitektica je osmislila aluminijske panele koji zamjenjuju izlagačke zidove. Dimenzija pojedinog panela je 5 metara širine i 3,5 metra visine, s time da je podijeljen u puni dio širine 3 metra i mrežasti dio širine 2 metra. Oni se odlažu na sjeverni zid, koji je radi otvora prozora i smještaja klimatizacijskih uređaja neposredno ispred njega, jednostavno neiskoristiv za izlaganje. Na ovaj se način ili izlažu radovi na njima, ili se paneli premještaju u prostor i trnovima postavljaju u različite formacije. U jednom trenu moguće je dobiti potpuno otvoren prostor, a u drugom panelima izgraditi gusti labirint.
Arhitektica Morana Vlahović ovako je opisala svoj projekt: „Kuća koja se poigrava sa striptizom: izvana sjajna, iznutra se neprestano presvlači. Svoje dijelove i sadržaj svlači i oblači poput odjeće. Ponekad se razodijeva redom, ponekad nasumce. Zatim ih, doslovce razbaca po podu, ili pak složi posve uredno... Ovisno o raspoloženju. Rijetko je zakopčana do grla. Za to joj je stvarno potreban dobar razlog (naprimjer tulum ili drugi site-specific događaj). Uglavnom, ta vam se zabavlja tako da svoju novu svečanu odjeću skine do kraja, do gole kože.“
-
O rekonstrukciji riječima nadzornog inženjera gradnje
Rekonstrukcije ovakvih zaštićenih spomenika kulture držimo izrazito bitnim procesima revitalizacije arhitektonske baštine. Upravo iz tih razloga, zamolili smo našeg nadzornog inženjera radova Dinka Želea (Niva) da u kratkim crtama opiše u kojem je stanju bio objekt i kako je tekla gradnja: „Rekonstrukcija jahaonice bazirala se na uklanjanju elemenata prošlih dogradnji i postojećih obloga, sanaciji bitnih konstruktivnih elemenata te oblačenju u „novo ruho“. Tijekom rušenja međukatne konstrukcije i uklanjanja stare žbuke ustanovilo se da su zabatni zidovi jahaonice u lošem stanju...
Rekonstrukcije ovakvih zaštićenih spomenika kulture držimo izrazito bitnim procesima revitalizacije arhitektonske baštine. Upravo iz tih razloga, zamolili smo našeg nadzornog inženjera radova Dinka Želea (Niva) da u kratkim crtama opiše u kojem je stanju bio objekt i kako je tekla gradnja:
„Rekonstrukcija jahaonice bazirala se na uklanjanju elemenata prošlih dogradnji i postojećih obloga, sanaciji bitnih konstruktivnih elemenata te oblačenju u „novo ruho“.
Tijekom rušenja međukatne konstrukcije i uklanjanja stare žbuke ustanovilo se da su zabatni zidovi jahaonice u lošem stanju. Iz tog je razloga zapadni zid s vanjske strane ojačan torkretiranjem, dok je istočni zid s unutrašnje strane ojačan sustavom čeličnih serklaža. Tek po završetku navedenih sanacija moglo se pristupiti dovršetku rušenja međukatne konstrukcije i nastavku radova. Tijekom uklanjanja vanjske žbuke rekonstruirane su orginalne profilacije te je izrađen konačni projekt pročelja. Od postojećeg krovišta zadržani su čelični rešetkasti nosači. Nakon njihove sanacije, probnim opterećenjem potvrđen je statički proračun. Seizmička stabilnost objekta osigurana je novim armirano betonski krovnim vijencem duž cijelog oboda objekta.
Jedna od novih karakteristika objekta njegova je crna boja, što je bilo polazištem za definiranje slojeva vanjskih zidova i krovišta. Tako je fasada objekta izvedena sa završnom crnom akrilatnom žbukom i metalik premazom. Kao završni pokrov odabrane su aluminijske ploče koje u traženoj nijansi za postojeći nagib krova osiguravaju vodonepropusnost i trajnost. S unutrašnjih ploha zidova od opeke u potpunosti je uklonjena postojeća žbuka, nakon čega su zidovi tretirani isključivo impregnacijom kojom se ne mijenja njihov izvorni izgled. Pod objekta rekonstruiran je prema pravilima građevinske fizike. Kao završna obloga postavljene su troslojne hrastove daske, u skladu s podnim sustavom grijanja objekta. Nasuprot izložbenom prostoru, dio prostora u kojemu su smješteni uredi karakterizira uređenje modernim materijalima. Instalacije, kako u uredima tako i u izložbenom prostoru, omogućavaju visoku fleksibilnost, funkcionalnost i sigurnost objekta.“
-
Tamo gdje vojna baština prošlih stoljeća udomljuje investicije 21. stoljeća
Prije stotinu godina, zapadni je dio grada poprimio karakter industrijske i vojne zone. Posljednjih godina u tijeku je dramatična transformacija koja će ovo područje učiniti posve vitalnim, suvremenim dijelom gradske cjeline. Vozarska vojarna u Selskoj ulici doživljava prenamjenu i postaje Trg pravde, čije rješenje potpisuju Zrinka Mrković, Davor Bušnja i Vedran Škopac. Topnička vojarna na Črnomercu postaje sjedište Katoličkog sveučilišta. Na mjestu Konjaničke vojarne, oko Laube, u tijeku je gradnja stambeno-poslovnoga kompleksa prema projektu tima koji su činili: Iva Lončar, Damir Mioč, Zvonimir Prlić i Davorin Vaniček.
Prije stotinu godina, zapadni je dio grada poprimio karakter industrijske i vojne zone. Posljednjih godina u tijeku je dramatična transformacija koja će ovo područje učiniti posve vitalnim, suvremenim dijelom gradske cjeline. Vozarska vojarna u Selskoj ulici doživljava prenamjenu i postaje Trg pravde, čije rješenje potpisuju Zrinka Mrković, Davor Bušnja i Vedran Škopac. Topnička vojarna na Črnomercu postaje sjedište Katoličkog sveučilišta.
Na mjestu Konjaničke vojarne, oko Laube, u tijeku je gradnja stambeno-poslovnoga kompleksa prema projektu tima koji su činili: Iva Lončar, Damir Mioč, Zvonimir Prlić i Davorin Vaniček.Izgradnja i uređenje kompleksa nastala je na temelju pozivnog arhitektonsko urbanističkog natječaja, na kojem su sudjelovali priznati hrvatski arhitekti i projektne kuće. Investitor je Tvrtka Črnomerec centar d.o.o., u većinskom vlasništvu tvrtke Niva inženjering d.d.
Kompleks Črnomerec Centar prvi je projekt ovoga tipa koji se ostvaruje u našem naselju. Završetak gradnje Črnomerec centra planiran je za kraj 2015. godine. Stanovi će se graditi u tri zgrade – bloka, ukupno 600 stanova visoke kvalitete te oko 60.000 m2 poslovnih prostora, od čega je 21.500 m2 u poslovnom tornju sa 26 etaža, koji će dominirati čitavim kompleksom. Za potrebe stanara, poslovnih korisnika i gostiju bit će osigurano dvije tisuće parkirališnih mjesta u podzemnim etažama. Unutar svakog od stambenih blokova, kao i između njih, uredit će se parkovi sa šetnicama i dječjim igralištima. Cijeli kompleks podređen je pješaku, tako da u razini prizemlja neće biti parkiranja i prometa automobila.
-
Petogodišnji put od početne ideje do finalne realizacije
Ključni datumi gradnje:
- 2006: odluka o prenamjeni zgrade nekadašnje tvornice u izložbeni prostor
- Siječanj 2007: pozivni arhitektonski natječaj kojem su se odazvali AGP Dizajn, Ana Martina Bakić i Ivana Knez; Vesna Milutin, Nikola Polak, Jadranka Polak i Dario Sisak; Zvonimir Prlić, Karmen Prlić i Martina Jukić-Stanić sa Brunom Lovrenčićem i Markom Stanićem; Petar Mišković; Studio UP. Poziv je upućen i Studiju 3LHD i Letilović & Vlahović, no u to vrijeme nisu bili u mogućnosti sudjelovati na natječaju.
Ključni datumi gradnje:
- 2006: odluka o prenamjeni zgrade nekadašnje tvornice u izložbeni prostor
- Siječanj 2007: pozivni arhitektonski natječaj kojem su se odazvali AGP Dizajn, Ana Martina Bakić i Ivana Knez; Vesna Milutin, Nikola Polak, Jadranka Polak i Dario Sisak; Zvonimir Prlić, Karmen Prlić i Martina Jukić-Stanić sa Brunom Lovrenčićem i Markom Stanićem; Petar Mišković; Studio UP. Poziv je upućen i Studiju 3LHD i Letilović & Vlahović, no u to vrijeme nisu bili u mogućnosti sudjelovati na natječaju.
- Ožujak 2007: odabir projekta koji potpisuje AGP Dizajn
- Srpanj 2008: zaprimanje lokacijske dozvole
- Siječanj 2009: zaprimanje građevinske dozvole
- Siječanj 2010: početak gradnje
- Siječanj 2010 – ožujak 2011: gradnja Kuće Lauba
Bez ovih ljudi kuća ne bi ovako izgledala:
Projektanti:
Konstrukcija: Juraj Pojatina
Elektroinstalacije: Tomislav Ćupić
Strojarstvo: Mladen Trbović
Vodovod i kanalizacija: Dragutin VukovojacIzvođači:
Zagrebgradnja: Milivoj Tujmer, Željko Horvat, Anita Budić
Altegradnja: Zdravko AjdukovićNadzor:
Glavni nadzorni inženjer/građevinski nadzor: Dinko Žele, Dražen Šunjić, Zdravko Trampuš
Elektro nadzor: Jakov Ratković
Strojarski nadzor: Zlatko Majcenić, Mladen Trbović
Aluminijski paneli: Brane Filipič, RPSKonzervatori:
Gradski zavod za zaštitu spomenika kulture i prirode: Silvije Novak, Vesna Paladino, Lidija Zuber HrelecOva kuća sadržava:
- 1350m2 izložbenog prostora: 60 x 22 m
- izložbeni prostor do 12 m visine
- 500 m2 uredskog prostora
- 250 m2 birtza
Panorame gradnje
Pregledajte kronološki kako je izgledala gradnja Kuće Lauba
-
2009.12.16 -
2010.01.13 -
2010.01.18 -
2010.01.28 -
2010.02.04 -
2010.02.19 -
2010.02.26 -
2010.03.04 -
2010.03.11 -
2010.07.08 -
2010.09.13 -
2011.01.03 -
2011.02.02 -
2011.07.25