Bruno Pogačnik

The Magic is gone (But the Filth is still there)

01.12.2011.-07.02.2012.

Lauba ponosno predstavlja prvu samostalnu izložbu umjetnika Brune Pogačnika. Site-specific instalacija The Magic is Gone, but the Filth is Still There nastala je baš za prostor Laube, te objedinjuje težnje i aspiracije ovog umjetnika sakupljene u posljednje tri godine.

Bruno Pogačnik oduvijek se bavio umjetnošću mimo tradicionalnog poimanja medija. Javnost ga je godinama pratila prvenstveno kao uličnog umjetnika. Stvarao je po cestama i ulicama brojnih europskih i američkih gradova, a ponajviše, dakako, u rodnom Zagrebu. Prepoznavalo ga se pod različitim pseudonimima i tagovima; dva najpoznatija u gotovo desetogodišnjem radu svakako su Filjio i Puma 34. Neki će možda tugaljivo ispraćati kralja street arta, pitajući ga nije li se time prodao u galerije i zašto izlaže radove koji nisu stvoreni isključivo za cestu – što je, naravno, potpuno pogrešan pogled na njegovo stvaralaštvo. Ono što se, međutim, u radu Brune Pogačnika pokazuje kao konstanta jest to da je riječ o umjetniku koji se neprestano transformira i pronalazi nove načine za bavljenje umjetnošću, u skladu s vremenom i prostorom u kojemu živi.

Manje je poznato da je u vrijeme dok su ga prolaznici upoznavali preko radova u prostoru grada, a povjesničari umjetnosti tretirali isključivo kao fenomenalnog uličnog umjetnika, ovaj čovjek stvarao paralelan svijet studijskih radova. Manje je poznato, također, da je Bruno Pogačnik u tom vremenu studirao najprije Dizajn pri Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu, a zatim i slikarstvo na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, te na obje institucije diplomirao u roku.

Lauba je stoga ponosna što je, nakon godina praćenja i sudjelovanja u produkciji rada ovog mladog umjetnika, prva koja ga predstavlja samostalnom studijskom izložbom, pod njegovim vlastitim imenom i prezimenom. U site-specific instalaciji The Magic is Gone, but the Filth is Still There, napravljenoj za Laubu, sažimaju se iskustva ulične umjetnosti, ali i druga iskustva do kojih je Bruno Pogačnik dolazio u posljednje tri godine. Osjećaj za prostor u kojemu intervenira, u konkretnom slučaju – za prostor Laube, te za današnji trenutak u kojemu djeluje, i dalje su ključni za sagledavanje rada ovog umjetnika.

I dalje se on bavi komunikacijom sa svojom publikom − a dosada je stvarno ima mnogo i dobivala je od njega najrazličitije inpute. I dalje ovdje obitavaju protagonisti njegova osobnog svijeta ludizma: bića s očima, ušima, nogama, izrazima, gestama… Hibridni organizmi u svijetu DIY mašina, naizgled, ne nude logične informacije ili odnose. Samo ih promatrač može smisleno iskoristiti, i mora sam naučiti čitati i komunicirati: za nekoga, ovo su hrpe otpada, a za nekog drugog alati za spas svijeta. Nije slučajno, stoga, da se umjetnik ne ograničava u materijalima i informacijama; halapljivo ih mlažnjava iz svih dostupnih izvora, dok još nije prekasno. To su slike našeg vremena − kako u vibraciji, tako i u konzumaciji koju nude. Radi se o novom i kvalitetnom proizvodnom procesu u kojem je umjetnik sakupljač informacija, a do prave produkcije i interpretacije dolazi tek pri razmjeni značenja s gledateljem (ili slušateljem). Gledatelj je odgovoran pojedinac, a umjetnik je cyber šaman koji uznemirava umove svojim postapokaliptičnim slikama. Preživljavanje nagoviješta samo odabranima koji se služe specijalnim vještinama, poput čitanja njegovih vizualnih kodova. Pomalo elitistički, da, ali samo probrani preživljavaju, zar ne? Nema straha od globalne apokalipse iz američkih filmova. Daleko je gora svakodnevnica u kojoj se osobni smak svijeta pojedincu događa konstantno, a on je zbog “normalnosti” iznova zanemaruje ili jednostavno sakriva. I maršira dalje. Ono neočekivano u Bruninom radu potiče ljude da promijene brzinu, prodrma ih na promišljanje o danu, baš kao što slučajni događaj može promijeniti život.

Kao i uvijek, Lauba uz izložbu organizira prateći program u kojemu sudjeluje sam umjetnik, kustosica, te jedan suradnik odabran prema želji umjetnika. Suradnja se odvija tako da on ili ona kreiraju vlastiti projekt, inspiriran umjetnikovom izložbom, koji funkcionira kao pandan samoj izložbi. Tako je za Zlatana Vehabovića Marko Pogačar uz svaku sliku napisao pjesme, te održao večer čitanja poezije. Bruno Pogačnik odabrao je Igora Kuduza, svog višegodišnjeg prijatelja i kolegu, koji će prezentirati projekt Foto-žurnal.

Četvrtak, 01. 12. u 20 sati
Razgovor s umjetnikom, koji moderira Vanja Žanko, na samom otvorenju izložbe. Druženje slijedi od 21 sat nadalje, uz svirku Symbolone-a.

Subota, 03.12. u 15 sati
Laubica, besplatna radionica za djecu, kroz koju upoznajemo najmlađe (od 5 do 12 godina) s radom Brune Pogačnika.

Utorak, 20.12. u 21 sat
Prezentacija Igora Kuduza, Photo-spam / Created Accidentally. Distributed Intentionally.

 

Kustosica: Vanja Žanko
Asistentica kustosica: Mihaela Ćuk
Autor teksta: Vanja Žanko
Foto dokumentacija: Damir Žižić
Produkcija: Lauba
Vizualni identitet: Bruno Pogačnik
PR: Vanja Žanko
Prijevod: Zana Šaškin
Lektura: Susan Jakopec (eng), Jelena Graovac (hr)
Tehnički tim: Jure Strunje, Ivan Kovač, Dominik Kovač, Marko Stanić
Hvala: Dinko Žele, Dino Barac, Tin Rajković, Artu Ditu, Krešimir Saili, Jelena Perić
Medijski pokrovitelji: Plan B, http://planb.com.hr/