Lauba
KUĆA ZA LJUDE I UMJETNOST
HOUSE FOR PEOPLE AND ART
follow us

Search

Marko Tadić – We used to call it: Moon!

Lauba, 29. 3. 2012.

 

Rad Marka Tadića We used to call it: Moon! (2011/2012) odražava autorovo zanimanje za produkciju imaginarnih, fiktivnih narativnih svjetova koje istražuju modalitete alteracije prošlosti i budućnosti. Serija koja uključuje video animaciju, niz kolaža i objekata referira na nekoliko SF književnih klasika: Morelov izum Adolfa Bioy Casaresa i Od Zemlje do Mjeseca Julesa Vernea u kojem se spominju pojave i otkriće, do tada nepoznatnog planeta – drugog mjeseca. Intervenirajući na starim i već korištenim svakodnevnim materijalima, poput privatnih notesa ili razglednicama autor istražuje mogućnosti kako je to otkriće moglo biti zabilježeno ili pak prešućeno u kolektivnom imaginariju. Temeljeći se  na kumulaciji artefakata jednog istodobno nepostojećeg i mogućeg vremena umjetnikov vizualni arhiv donosi fragmentirane odjeke moguće prošlosti, sadašnjosti i budućnosti. Arhiv varira disparatne prizore poznatih turističkih odredišta, prigodnih razglednica s motivima kičastih i sentimentalnih ilustracija u koje je motiv drugog mjeseca insertiran diskretno, no opsesivno, brišući granicu između fikcije i dokumentarnosti, memorije i imaginacije. Poigravajući se Wunderkammer žanrom Markov kabinet čudesa otvara vrata paralelnoj realnosti u kojoj drugi mjesec služi kao nevidljivi katalizator koji poznato okružje i povijest preobražava u neki drugi locus remininicirajući fragmete tog mogućeg svijeta.

Iako se Tadić ne referira izravno na recentne primjere, motiv pojave tajnovitog drugog mjeseca u suvremenoj kulturi nije rijedak, prisjetimo se, primjerice epizode Tango stripa Huga Pratta Corto Maltese, romana 1Q84 Haruki Murakamija u kojem se pojavljuje paraleni svijet s dva mjeseca ili pak Lars Von Trierove Melankolije u kojoj pojava novog planeta na Mlječnoj stazi izaziva smak svijeta. Imajući na umu te refernce pitamo se kakav je zapravo svijet kojega rekreira Markov rad u kojem umjesto jednoga postoje dva mjeseca? Kao i u spomenutim primjerima svijet kojeg umjetnik rekreira zastrašujuće nalikuje našem poznatom svijetu. No umjesto objašnjenja i narativa tog mogućeg svijeta, umjetnik nas poziva da sami pokušamo dešifrirati moguće narative koji iz njega proizlaze. Kakav je svijet s dva mjeseca? Što nam drugi mjesec govori? Koliko smo mi odgovorni za njegovu pojavu? Da li je drugi mjesec agens promjene?- neka su od pitanja koje ovaj rad evocira.

— Ana Dević