15.02. – 28.03.2013.

U veljači pogledajte izbor iz najnovije produkcije radova Viktora Popovića!

Viktor Popović trajno je obilježio prostor Laube svojom site-specific instalacijom Bez naziva, koja je svakog posjetitelja od otvorenja Laube do danas ostavila bez daha. Veliki olovni zastori kruna su Popovićeva instalacijskog postava. Poručujući kako zastor nije uvijek samo komad tkanine koja nas štiti od prejaka svjetla, umjetnik dokazuje da on može biti i komad olova koji se nabire i skuplja baš kao i tkanina, ali uvijek ostaje olovom. Upravo na tom susretištu očekivanja i stvarnog stanja, odsutne tkanine i njezine olovne simulacije, nalazimo zastor koji izgleda više antiradijacijski nego antisolarni, ali ostaje zastorom. On se može nabirati i gužvati, ali jednokratno, fiksiran nepomičnošću olova. Riječ je o svojevrsnoj varci, o pokretnosti nepokretnog, težini, tromosti i neprozirnosti uvedenih u svijet iluzija kakvim se nadaje čitava umjetnost u trenutku kršenja prirodnih zakona i ograničenja fizičkog svijeta.

Povodom prve samostalne izložbe ovog autora u Laubi, odlučili smo predstaviti radove nastale tijekom posljednje dvije godine, ali i producirati nove radove, opet u skladu sa prostorom Laube. U nastavku pročitajte tekst koji je povodom ove izložbe napisala Jasminka Babić.

Koji je to trenutak karijere umjetnika u Hrvatskoj u kojemu se on ili ona prestaje smatrati pripadnikom mlade generacije? Ako je suditi po granicama određenim natječajima za mlade umjetnike, dobna se granica posljednjih godina pomiče s tridestih prema dvadesetima. No, granice su relativne – koliko uopće mogu odraziti cjelokupno društvo u kojemu sve dulje ostajemo mladi, zahvaljujući ekonomskoj ovisnosti o našim starijima? U kategorizaciji životnog i radnog puta suvremenog umjetnika dobna je granica samo jedan od kriterija koji može stvoriti relativno realnu sliku. Što se događa kada te sustavni rad i izlagačka praksa smjeste u srednju generaciju? U kojem se trenutku možeš smatrati etabliranim umjetnikom ili umjetnicom? Očito ne postoji formula koja bi dala jednostavne odgovore na postavljena pitanja. Teško je u današnjem, vrlo fleksibilnom, sustavu vrijednosti jednoobrazno ukalupiti nečiji rad.

Upravo je ova problematika bila poticajem Viktoru Popoviću za realizaciju najnovijega rada. Tri su natpisa izvedena neonskim cijevima postavljena na zid: emerging artist, mid-career artist i established artist. Značajno je navesti da je središnji dio ovoga rada (natpis mid-career artist) umjetnik izveo u splitskom Design hostelu Goli & Bosi 2011. godine u sklopu 37. splitskog salona, definirajući na svojevrstan način time vlastitu poziciju na umjetničkoj sceni.

Zanimljivo je navedeni rad pogledati upravo u kontekstu u kojemu je izložen u Laubi. Naime, na istom se zidu nalazi i Popovićev rad iz 2000. godine. Riječ je o olovnom zastoru koji je danas u vlasništvu Zbirke Filip Trade, a prvi je put bio postavljen u Galeriji Juraj Plančić u Starom Gradu na Hvaru. Strategija inverzije, igra lažne simulacije i kombinacija nespojivih parova već u ovom ranom radu postaju osnova procesa kojim Popović postiže za njega karakteristično očuđenje predmeta. Isti se princip rada vidi i u izloženoj instalaciji u obliku paukove mreže izvedenoj od neonskih cijevi. Odabirom specifičnih materijala (olova, gume, neona) koji su vizualno donekle i bliski ne-umjetničkom predmetu (zastoru ili paukovoj mreži), umjetnik kod promatrača provocira odmak u percepciji. Kao posljedica ovakvog postupka, Popovićevi radovi, bez obzira na njihovu serioznost izvedbe i svojevrsnu ogoljenost, uvijek posjeduju i određenu ludičku komponentu.

U centru pozornosti Popovićeva rada nalazi se istraživanje kompleksnosti odnosa umjetničkog djela, odnosno njegova konteksta, sa onim ne-umjetničkim.Svojim radom nastavlja se na već stoljeće dugu povijest ready-madea i niza njegovih umjetničkih i teorijskih interpretacija. Ono što se u kontekstu njegova rada ističe postmodernistički je stav prema ready-madeu, u kojem umjetnik slobodno koristi različite strategije – od simulacije, do posvajanja, tj. doslovne posudbe. Niz radova u kojima koristi uporabne predmete vezane uz određeni prostor i njegove korisnike realizira i ovaj put, referirajući se na prošlost Laubina prostora i vrijeme kada je sadašnji prostor galerije služio kao pogon Tekstilnog kombinata Zagreb. Identičnim komadima gume prekriva strojeve koji su u doba TKZ-a bili u uporabi. Koristeći gumu kao sredstvo pretvaranja uporabnog u umjetnički predmet, stvara vizualno i konceptualno intrigantan rad. Iako se predmet samo nazire, njegova starost i znakovi habanja upućuju na izvornu uporabu koja se, naravno uz pretpostavku informiranog promatrača, može dovesti u vezu s prostorom izlaganja. Iako, u određenoj mjeri, to i nije od presudnijeg značaja. Popoviću je važniji sam proces kojim je do određenoga predmeta došao, a ono što promatraču nudi jest čista, nova situacija, koja upućuje na pitanja vezana uz umjetničku prirodu izloženoga predmeta, kao i ona o tome što je predmettakvim postupcima uistinu i postao.

Viktor Popović umjetnik je koji pri odabiru radova i razmišljanju o njihovom postavu uvijek temeljito promišlja karakter prostora same izložbe. Uopće, prostor je bitna odrednica njegova rada, čak i kada stvara u domenama slikarstva ili grafike. Svjetlost kao posljedica korištenja neonskih ili argonskih cijevi ovdje postaje gradivnim elementom i instalacije dovodi na granicu stvaranja prostornog ambijenta. Posebni tretman arthitektonskih elemenata, izuzetno zanimljivih i zahtjevnih u slučaju Laube, diskretno se isprepliće s povijesnom slojevitošću prostora, stvarajući uistinu intrigantnu izložbenu cjelinu.

– Jasminka Babić

Viktor Popović rođen je 1972. godine u Splitu. Godine 1996. diplomirao je slikarstvo na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, a od 1997. godine radi kao asistent na Umjetničkoj Akademiji Sveučilišta u Splitu, na kolegijima crtanja i slikanja. U zvanje višeg asistenta izabran je 2000., a u zvanje docenta 2002. godine. Od 2009. godine u Splitu radi kao izvanredni profesor na Umjetničkoj akademiji.

Izlagao je na brojnim izložbama u Hrvatskoj i inozemstvu, izdvajamo one održane u Salonu Galić, Split (1998.), Galeriji SC, Zagreb (1999.), Galeriji umjetnina, Split (2000.), IX. trijenale hrvatskog kiparstva, Gliptoteka HAZU, Zagreb (2006.), Portland Art Center, Portland, (2006.), Projekt: Delta, (s Brankom Juras), Marganovo/ Hartera (stara tvornica papira), Rijeka (2008.). Njegove novije izložbe su samostalna u Galeriji umjetnina u Splitu (2011.), Galeriji umjetnina Narodnog muzeja u Zadru, te inozemne skupne izložbe u Helsinkiju (Galerije MUU i FAFA, 2009.), New Yorku (Broadway Gallery, 2009.), Londonu (Oblong Gallery, 2010.) i Beču (Kunsthalle Wien Project Space, 2012.).

Dobitnik je Godišnje nagrade za najboljeg mladog umjetnika Hrvatskog društva likovnih umjetnika (Zagreb, 2006.), Godišnje nagrade za suvremenu umjetnost Filip Trade (Zagreb, 2005.) i Velike nagrade VIII. trijenala hrvatskog kiparstva, Gliptoteka HAZU (Zagreb, 2003.). Godine 2009. dodijeljena mu je nagrada 36. splitskog salona. Živi i radi u Splitu i u Zagrebu. Više na http://www.viktorpopovic.com/

Kustosice: Vanja Žanko, Mateja Kuka

Asistentica kustosica: Maris Stanović

Vizualni identitet: Dominik Markušić

Prijevod (engleski): Helena Šintić

Lektura (hrvatski): Jelena Graovac

Lektura (engleski): Susan Jakopec

Tehnička služba: Jure Strunje, Stanko Popović, Vanja Štrbac

Fotodokumentacija: Damir Žižić

Prikupljanje sredstava: Stipe Marić

U Splitu ste, a pogledali biste izložbu? Hvala Hrvatskim željeznicama, putnički prijevoz, koje su svim putnicima-posjetiteljima Laube odobrile popust od 40% na redovne cijene povratnih karata 1. i 2. razreda svih vrsta redovnih vlakova, i to iz svih smjerova, čak i Slovenije. Također, Lauba posjetiteljima-putnicima omogućuje i popust na cijenu ulaznice, ona u tom slučaju iznosi samo 15kn. Popust se odnosi na relacije duže od 25 kilometara i vrijedi od 12. veljače.