KARTOGRAFIJE – Putovanje kroz Zbirku Lauba

Serija izložbi povodom 15. godišnjice Laube – Kuće za ljude i umjetnost

Cilj programa KARTOGRAFIJE je predstaviti bogatu zbirku suvremene umjetnosti Laube, kuće za ljude i umjetnost, a povodom 15. obljetnice njezina postojanja. Premda je svojim aktivnostima zauzela jedno od ključnih mjesta u kreiranju umjetničke scene, manje je poznato da je tijekom cijeloga svojeg postojanja Lauba kontinuirano stvarala svoju zbirku te da ona danas broji oko osamsto eksponata – slika, grafika, skulptura, fotografija i prostornih instalacija. U zbirci su zabilježene sve najvažnije mijene u hrvatskoj umjetnosti, od visokog modernizma i konceptualne umjetnosti, preko postmodernističkih tendencija do individualnih poetika u najnovije vrijeme. Projekt smo nazvali KARTOGRAFIJE zato što je cilj ove serije izložbi mapirati područja umjetnosti, tj. predstaviti velik dio umjetničkih djela iz zbirke koja su postojala i postoje kao fizičke činjenice, ali nisu do sada nikada bila predstavljena tako da je široka publika o njima mogla dobiti uvid kao o cjelini koja nužno stvara nove relacije, kontekste i značenja.

Umjetničke zbirke, podjednako one u posjedu velikih muzeja kao i one u vlasništvu kolekcionara, smatramo vrijednima ukoliko su u njima okupljena poznata umjetnička djela visoke simboličke i materijalne vrijednosti. Zbirku se tada procjenjuje na temelju jednostavnog zbroja njezina kulturnog i materijalnog kapitala: vrijedno je ono što je najstarije, najveće, najskuplje, najpoznatije ili pak prvo, jedinstveno i neponovljivo. Premda i u zbirci Lauba postoje takvi radovi, njezina je primarna vrijednost cjelina koja svojom raznolikošću čini da svaki njezin dio, svako pojedino umjetničko djelo, uspostavlja neočekivanu mrežu odnosa s drugim djelima. Na taj način, izložba postaje nepredvidiv organizam, a pozornost promatrača usmjerava se na trenutnu konstelaciju, na energiju privlačenja i odbijanja koja se stvara u izložbenom prostoru pri svakom novom pogledu. Ovime želimo sugerirati da umjetnička djela imaju sposobnost komunikacijskog djelovanja, kako u neposrednom odnosu s promatračem tako i prema drugim djelima koja su ušla u promatračev vidokrug. Pravilan otvoreni volumen Laube naglašava upravo takav doživljaj i utoliko izložbeni postav afirmira mnogostruko iskustvo otkrivanja novih vizura.

Pored stvarne dimenzije iskustva, željeli smo da doživljaj otkrivanja novih međuodnosa bude istaknut i kroz metaforičku dimenziju. Program je zamišljen u seriji od pet konsekutivnih izložbi koje će u Laubi biti postavljene tijekom 2026. s idejom da na svakoj predstavimo umjetnička djela kao dijelove imaginarnog putovanja. Za razliku od klasifikacije umjetničkih djela na medije, razdoblja, stilske karakteristike i autore, KARTOGRAFIJE neće favorizirati pojedinačne radove kao pronositelje individualnoga genija, nego će ukazati na lutajuće aspekte njihova sagledavanja kao objekata koji nemaju samo jedno, unaprijed zadano značenje. Na taj način ne želimo samo predstaviti umjetničke objekte kao fizičke predmete nego ukazati na njihov potencijal kao objekata imaginacije i time ishodištâ mnoštva konotacija, s onu stranu predvidljivih diskursa povijesti umjetnosti. Specifičnost Laubinih KARTOGRAFIJA bit će prikazivanje i supostavljanje djela iz zbirke koja na specifično umjetnički način transcendiraju svakodnevicu te ih zato nije moguće izjednačiti sa svakodnevicom, osim u onim njezinim iznimnim i rijetkim aspektima kada otkrivamo nešto još nepoznato, drugo i drugačije.

Serija izložbi sastoji se od pet tematskih sklopova – etapa zamišljenog ali i stvarnog putovanja koje ima svoj početak i (tek privremeni) kraj:

1. Neosvojena područja. Na izložbi ćemo kontekstualizirati radove koji ne mogu biti svedeni na jedno dominantno značenje i koji su zbog toga širokoj publici često nepronični. Na ovoj izložbi bit će predstavljeni radovi nastali uglavnom u razdoblju tzv. visokog modernizma, a s njima započinjemo ciklus ne samo zato što su oni kronološki “prvi” ili “najstariji”, nego zato što je modernistička apstrakcija trajno nadahnuće svakome tko želi proniknuti u suštinu umjetnosti, a koja nam ipak stalno izmiče. Ono što (još uvijek) ne poznajemo – nekada su to bila izvaneuropska prostranstva, a danas je to i dalje apstrakcija – potiče nas da istražujemo, kako u stvaranju novog smisla umjetnosti tako i u njezinu razumijevanju. Svaki novi susret s Ivom Gattinom, Vojinom Bakićem, Otonom Glihom, Ivanom Kožarićem, Marijanom Jevšovarom, Julijem Kniferom, Jurjem Dobrovićem ili Vjenceslavom Richterom je kao da ih vidimo prvi puta. Ne zato što ih nikada ranije nismo vidjeli, nego zato što uvijek iznova otkrivamo suštinu modernističkog otvorenog djela, koliko jednostavnog formom toliko uzbudljivog u svojoj “neosvojivosti”.
2. Arhipelag mašte. Druga po redu izložba predstavit će radove koji posjeduju snažan imaginativni potencijal i mogu biti uvjerljivo protumačeni na različite načine, između privlačnog i zazornog, uzbuđenja i ravnodušnosti. Kao i od svakog putovanja, tako i od ovoga Laubinog, istraživač u nama očekuje uzbuđenja jer zna da će se susresti s nečime što još nije doživio. Ne zna što može očekivati, ali zna da je upravo ono nesvakidišnje jedini razlog zašto je uopće krenuo u nepoznato. Ali, ako umjetnost danas više ne šokira jače od svakodnevice koja je postala izvor glavnih strahova i neželjenih uzbuđenja, umjetnička djela koja bude maštu kroz kontemplaciju i intelektualni napor najbolji su način da otkrivamo nove horizonte svijeta koji je, barem u umjetnosti, samo naš.
3. Središte svijeta. Budući da modernu i suvremenu umjetnost ne možemo objasniti pojmom ljepote, etička dimenzija prevladava nad estetičkom ili je čak posve nadomješta. U trećoj izložbi pokazat ćemo djela koja reflektiraju društvena proturječja. Na našem putovanju susrest ćemo svjetonazore koji nas zbunjuju, ali najčešće je to zato što najudaljenija područja imaju vlastite vrijednosti koje, premda se doimaju grubima, uvijek posjeduju humanu dimenziju. Možda nas takvi susreti upoznaju s onime kakvi smo i sami nekada bili. Osobitost umjetničkih djela je da skrivaju u sebi nebrojene povijesne i kulturalne slojeve koji najčešće nisu vidljivi na prvi pogled ali su ključni za razumijevanje sebe i drugih, nekada i sada.
4. Atlantida. Imenom grada koji ne postoji, ali potiče imaginaciju već tisućama godina, nazivamo četvrtu izložbu s radovima koji imaginiraju nove svjetove i redefiniraju stare, pronalaze nove oblike i recikliraju postojeće. Atlantidu, taj mitski grad smješten u oceanskim prostranstvima zapadno od Heraklovih stupova, možemo zamišljati kako god želimo. Ona može biti ishodište svijeta ili njegov kraj, utopija idealnog društva ili pak distopijska konstrukcija koja je uništila samu sebe. Atlantida je ono što očekujemo na svakom putovanju, imaginarnom ili stvarnom: da nade za pravim otkrićem budu uslišane ili pak razbijene o stijene već viđenog. Ali, što ako ne znamo hoćemo li doista vidjeti nešto novo ili ono poznato iskusiti na drugačiji način? Jedino rješenje je krenuti u potragu za Atlantidom.
5. Povratak. Stvarnost povratka nikada nije zanimljiva kao uzbuđenje polaska. Osim, dakako, u umjetnosti. U posljednjem dijelu ciklusa pokazat ćemo kako umjetnici doživljavaju svoju i našu stvarnost. Društvena proturječja, politički antagonizmi, borba za pozornost u medijskom prostoru zasićenom pretjeranom vidljivošću svih stvari traži od umjetnosti da se društveno angažira i da stane iza posve konkretnih ideala, koliko god se oni trenutno činili neostvarivima. Naše putovanje završava skretanjem pozornosti da su ljudi ipak “društvene životinje” koje se na kraju puta moraju vratiti pripadnicima svoje vrste. Nastaju li zanimljivija djela kada umjetnici daju do znanja s kim dijele zajedničke vrijednosti ili pak kada problematiziraju sukobe? To ćemo saznati tek na Povratku.

Autor koncepta: Krešimir Purgar

Grafičko oblikovanje: Božidarka Brnas