Katarina Kocijan rođena je 1997. u Rijeci. Opću gimnaziju završila je 2016. u Malome Lošinju. Akademiju likovnih umjetnosti u Zagrebu upisuje 2018. godine. Trenutno je 1. godina diplomskog studija na slikarskome odsjeku pod mentorstvom Duje Jurića te sumentorstvom Siniše Reberskog.
2022. sudjeluje na nekoliko skupnih izložbi (6. Bijenale slikarstva, ALU Perspektiva 2, 36 Mountains). Iste godine sudjeluje na dva filmska festivala s filmom „MIMEZIS/F12“ (31. Dani hrvatskog filma i 18. izdanje internacionalnog festivala ekperimentalnog filma 25FPS) te je film emitiran na HRT3 u sklopu emisije Animatik. 2023. izlaže na samostalnoj izložbi u Duisburgu gdje prikazuje skup radova zajedno sa projekcijom istoimenog filma.

Zadatak za Šalji dalje uvijek je isti:

Mali hodnik, dva crna zida, crni pod, crni strop, tri reflektora, kukice na zidu.

Katarina Kocijan nudi rješenje ali i uputstva za rad:

Prije nego uopće počnemo razmišljati o samom zahvatu važno je imati na umu sljedeće:

1. Ništa se ne baca
   2. Ako nam se ne da čistiti kistove od terpentina, onda ne slikamo
   3. Javiti se dnevniku da smo i dalje živi
   4. Održavati filozofsku i teorijsku higijenu
   5. Ne se sramiti

Svaki korak uvjetovan je prethodnima, pa je preporučljivo imati to na umu, kako bismo se što prije mogli početi igrati u tom igralištu koje gradimo.

KORAK 1

Bilješke o vremenu i prostoru mogu poprimiti svakakve oblike, no bolje ne zgaziti duboko u šumu mogućnosti, već poslušati što naš materijal želi sam za sebe.

KORAK 2

Sada započinjemo s konstrukcijom, a tu bi si mogli lako zakomplicirati  život s procjenama vlastite preciznosti ili šeprtljavosti, pa da izbjegnemo ovu noćnu moru najpametnije je jednostavno komentirati vremensku prognozu ili zabilježiti samo golu istinu: „Opet je utorak“.

Povremeno, ako bude sreće, moći ćemo pokazati što smo sve radili skrivajući se u ateljeu, no svaki će put biti opet novi zadatak.